Az-Zumar

WE ‘IDHA MESSEL-’INSANE DURRUN DA’A REBBEHU MUNIBÆN ‘ILEJHI THUMME ‘IDHA HAWWELEHU NI’METEN MINHU NESIJE MA KANE JED’U ‘ILEJHI MIN KABLU WE XHE’ALE LILLAHI ‘ENDADÆN LIJUDILLE ‘AN SEBILIHI KUL TEMETTA’ BIKUFRIKE KALILÆN ‘INNEKE MIN ‘ESHABI EN-NARI

Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah blagodat Svoju daruje, zaboravi Onoga Kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: "Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bit ćeš, sigurno, stanovnik u Vatri!"

Kad čovjeka nevolja snađe, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraća, a onda, pošto mu Allah milost svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: "Uživaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bićeš, sigurno, stanovnik u vatri!"

I kad čovjeka dotakne nevolja, priziva Gospodara svog, obraćajući se Njemu. Potom, kad mu podari blagodat od Sebe, zaboravi ono za što Ga je prizivao ranije, i postavlja Allahu jednake da bi zavodio s puta Njegovog. Reci: "Uživaj malo u nevjerovanju svom, uistinu si ti od stanovnika vatre."

Kada čovjeka snađe nevolja, on priziva svoga Gospodara obraćajući Mu se skrušeno, a kada mu On potom podari blagodat od Sebe, čovjek zaboravi Onoga kojem se ranije molio i pripisuje Allahu suparnike kako bi s Njegova puta odvodio. Reci: "Naslađuj se svojim nevjerovanjem još malo — ti ćeš, doista, biti jedan od stanovnika vatre!"