Sad

KALE LEKAD DHELEMEKE BISU’UALI NA’XHETIKE ‘ILA NI’AXHIHI WE ‘INNE KETHIRÆN MINEL-HULETA’I LEJEBGI BA’DUHUM ‘ALA BA’DIN ‘ILLAL-LEDHINE ‘AMENU WE ‘AMILU ES-SALIHATI WE KALILUN MA HUM WE DHENNE DAWUDU ‘ENNEMA FETENNAHU FASTEGFERE REBBEHU WE HARRE RAKI’ÆN WE

"Učinio ti je zulum!", reče Davud, "time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, takvi nisu jedino oni koji vjeruju i čine dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tlo i pokaja se.

"Učinio ti je, doista, krivo! - reče Davud - "time što je tražio da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci čine nepravdu jedni drugima, ne čine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se.

(Dawud) reče: "Zaista ti je učinio zulm traženjem ovce tvoje ovcama svojim. A uistinu, mnogi od ortaka čine nasilje jedni drugima, izuzev koji vjeruju i čine dobra djela - a njih je malo." I Dawud pomisli da ga iskušavamo, pa zamoli oprost Gospodara svog i pade na ruku' i pokaja se.

Reče: "Zaista ti je učinio nepravdu time što je tražio tvoju ovcu da je pridoda svojim ovcama. A mnogi ortaci doista čine nepravdu jedni drugima, osim onih koji vjeruju i čine dobra djela — a takvih je malo." I Davud se uvjeri da smo ga Mi samo iskušali, pa zatraži oprost od Gospodara svoga, pade ničice na ruku' i pokaja se.