Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumjeli.

Objavljujemo je kao Kur´an na arapskom jeziku da biste razumjeli.

Uistinu, Mi ga objavljujemo (kao) Kur´an naarapskom, da biste vi razumjeli.

Mi smo je s neba spustili na arapskom jeziku, da biste je razumjeli.

Kad Jusuf reče svome ocu: "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše."

Kada Jusuf reče ocu svome; "O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše",

Kad reče Jusuf ocu svom: "O oče moj! Uistinusam ja vidio jedanaest planeta i Sunce i Mjesec.Vidio sam ih sebi potčinjene."

Jednoga dana Josif reče: O oče moj! vidio sam jedanaest zvijezda i sunce i mjesec koji mi se klanjahu.

I, eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i blagodat Svoju tebi i Jakubovoj porodici upotpuniti, kao što je prije upotpunio precima tvojim, Ibrahimu i Ishaku, Gospodar tvoj je, zaista, Onaj Koji sve zna i mudar je.

I eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i milošću Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. - Gospodar tvoj, zaista, sva zna i mudar je."

I tako te je odabrao Gospodar tvoj i poučio tetumačenju hadisa, i upotpunjuje blagodat Svoju nadtobom i na porodici Jakubovoj, kao što ju jeupotpunio na precima tvojim prije, Ibrahimom iIshakom. Uistinu! Gospodar tvoj je Znalac, Mudri.

To je otuda što će te Bog uzeti za svojega izbranika i naučiti te tumačenju događaja; on će svojim dobročinstvima obasuti tebe i porodicu Jakovljevu, kao što je on njima obasuo tvoje nekadašnje djedove, Avrama i Isaka. Tvoj je Gospod znajuć i mudar.

Kada oni rekoše: "Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a mi smo grupa. Naš otac je, zaista, u zabludi očitaj.

Kada oni rekoše: "Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi.

Kad rekoše: "Sigurno su Jusuf i brat njegovdraži ocu našem od nas, a mi smo družina. Uistinu,naš otac je u zabludi očitoj.

Jednoga dana njegova braća govorahu jedan drugomu: Josif i njegov brat Veniamin draži su našemu ocu, pa ipak, mi smo mnogobrojniji. Za cijelo, naš je otac u očitoj zabludi.

Jedan od njih reče: "Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzet će ga kakav karavan."

jedan od njih reče: "Ako baš hoćete nešto da učinite, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzeće ga kakva karavana."

Govornik između njih reče: "Ne ubijte Jusufa,a bacite ga na dno bunara; pokupiće ga neki karavan,ako ste radini."

Jedan od njih tada reče: Nemojte Josifa ubijati, bolje je da ga bacimo na dno ubla; naići će kakav putnik i uzeće ga; ako baš hoćete da učinite nešto sa njim.

Pošalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi ćemo ga, sigurno, čuvati."

Pošalji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi ćemo ga, sigurno, čuvati."

Pošalji ga s nama sutra da se provede iizigra, a uistinu, mi ćemo biti njegovi čuvari."

Pusti ga sutra da pođe s nama; on će jesti voća i igraće se; mi ćemo biti njegovi čuvari.

"Ako bi ga vuk pojeo, a mi smo grupa!", rekoše oni, "bili bismo zaista gubitnici."

"Kako će ga vuk pojesti, a nas ovoliko!" - rekoše oni -, "mi bismo tada zaista bili izgubljeni."

Rekoše: "Ako ga pojede vuk - a mi družina -uistinu bismo mi tad bili gubitnici."

Ako će ga vuk pojesti, mi, kad ns toliko ima, ne bismo imali ni malo sreće, kad ga ne bismo mogli odbraniti.

I uvečer dođoše svom ocu plačući.

I uveče dođoše ocu svome plačući.

I dođoše ocu svom uz jaciju plačući,

Večerom oni se plačući javiše ocu.

I košulju njegovu lažnom krvlju okrvaviše. "U vašim dušama je ponikla zla misao", reče on, "a strpljivost je lijepa; od Allaha tražim pomoć u onome što vi govorite."

I donesoše košulju njegovu lažnom krvlju okrvavljenu. "U vašim dušama je ponikla zla misao" - reče on - i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite."

I dođoše s košuljom njegovom sa krvljulažnom. Reče: "Naprotiv, zavele su vas duše vaše(toj) stvari. Pa strpljivost je lijepa, a Allah jeTaj od kojeg se traži pomoć protiv onog štaopisujete."

Pak mu pokazaše Josifovu košulju umazanu lažnom krvlju. Jakov im reče: To ste vi sve sami tako udesili; ali je strpljenje najbolje. Ja prosim pomoć u Boga, u nesreći koju mi javiste.

I prodadoše ga za malu nadoknadu, za nekoliko srebrenjaka; u vezi s njim bili su ravnodušni.

I prodadoše ga za jeftine pare, za nekoliko groša; jedva su čekali da ga se oslobode.

I prodaše ga po niskoj cijeni, dirhemanekoliko; a bili su o njemu uzdržljivi.

Oni ga prodadoše za nisku cijenu, za nekoliko srebrnijeh drahama, i kao da im malo bijaše stalo da ga zadrže.

I kad on stasa, Mi mu podarismo mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo dobročinitelje.

I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine.

I pošto dostiže zrelost svoju, dadosmo mu sudi znanje; a tako nagrađujemo dobročinitelje.

Kad Josif uzraste, mi mu dadosmo mudrost i znanje: takvijem načinom mi nagrađujemo one koji čine dobro.

I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju bio poželio da od Gospodara svoga nije jasan znak ugledao - tako bi, da odvratimo od njega zlo i blud. Uistinu je on među Našim odabranim robovima.

I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.

A doista ga je željela i poželio bi (on) njuda nije vidio jasan znak Gospodara svog. Tako jebilo, da bismo otklonili od njega zlo i razvrat.Uistinu, on je bio od robova Naših iskrenih.

Ali ga ona nukaše, a i on imade istu namisao, ali dobi opomenu od svojega Gospoda. Mi smo mu opomenu dali da ga odvratimo od zla, od sramote, jer je on bio iz naših iskrenijeh sluga.

"Ona je pokušala da me zavede", reče Jusuf. I posvjedoči jedan svjedok iz porodice njene: "Ako je košulja njegova sprijeda razderana, onda ona istinu govori, a on je među lažljivcima,

"Ona je pokušala da mene na grijeh navede" - reče Jusuf. - "Ako je košulja njegova s prijeda razderana onda ona istinu govori, a on neistinu," - primjeti jedan rođak njezin -,

(Jusuf) reče: "Ona je htjela da me zavede." Iposvjedoči svjedok iz porodice njene: "Ako je košuljanjegova razderana sprijeda, onda je istinu rekla, aon je od lažaca.

Ona je, reče Josif, mene nukala na zlo. Jedan ženin rođak posvjedoči tada protivu nje, govoreći: Ako je dolama sprijed razderana, to je žena istinu rekla, i Josif je laža.

I kad on vidje da je košulja njegova straga razderana, reče: "To je jedno od vaših - ženskih lukavstava; vaša lukavstva su, zaista, velika!

I kada on vidje da je košulja njegova straga razderana, reče: "To je jedno od vaših lukavstava, vaša lukavstva su zaista velika!

Pa pošto vidje košulju njegovu razderanuotpozadi, reče: "Uistinu, to je neka vaša (ženska)spletka. Uistinu, spletka vaša je strašna."

Muž razgleda dolamu, i vidje da je ostrag razdjerana. — Eto vaših prijevara! reče muž, i zaista, velike su vaše prijevare!

I žene u gradu počeše govorkati: "Velikaševa žena zavodi mladića, slugu svoga, u njega se ludo zaljubila! Mi mislimo da je ona u zabludi očitaj."

I žene u gradu počeše govorkati: "Upravnikova žena navraćala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako griješi."

I govoriše žene u gradu: "Žena Azizova jenastojala da zavede slugu svog, doista je nju zaludioljubavlju. Uistinu, mi je vidimo u zabludi očitoj."

Gradske žene pričahu, jedna drugoj, taj događaj, govoreći: Azizova žena imala je namjeru sa svojim mladićem u kojega se ludo zagledala. Mi nalazimo da je ona očito na krivom putu.

"E, to vam je onaj zbog koga ste me korile", reče ona. "Istina je da sam ga zavodila, ali se on uščuvao. Ako ne učini ono što od njega tražim, sigurno će u zatvoru završiti i među poniženim biti."

"E to vam je onaj zbog koga ste me korile" - reče ona. "Istina je da sam htjela da ga na grijeh navratim, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, biće sigurno u tamnicu bačen i ponižen."

Reče: "Pa to vam je onaj zbog kojeg ste mekorile. I doista, nastojala sam da ga zavedem, pa seuzdržao. I ako ne učini šta mu naređujem, sigurno ćebiti zatvoren i sigurno će biti od poniženih."

Eto, reče im Azizova žena, onoga koji je na mene navukao vaše prijekore. Ja sam htjela da ga sklonim da popusti mojoj želji, ali on hoće da ostane čist; ako u buduće ne učini što mu ja naredim, on će biti bačen u tamnicu, i biće u broju najnesrećnijih.

I Gospodar mu njegov molbu usliša i spasi ga lukavstva njihova; On je, uistinu, Svečujući i Sveznajući.

I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve čuje i zna.

Tad mu se odazva Gospodar njegov, te odvratiod njega spletku njihovu. Uistinu On, On je Onaj kojičuje, Znalac.

Bog ga usliša, i odvrati od njega njihove zamke, jer on čuje i zna sve.

S njim su u tamnicu ušla još dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim vino", reče jedan od njih. "A ja, opet", reče drugi, "kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protumači nam to, jer vidimo da si, zaista, jedan od dobročinitelja."

S njima su u tamnicu ušla još dva momka. "Ja sam sanjao da cijedim grožđe" - reče jedan od njih. - "A ja, opet,: - reče drugi - "kako na glavi nosim hljeb koi ptice kljuju. Protumači nam to, jer vidimo da si zaista dobar čovjek."

I s njim u tamnicu uđoše dva mladića. Jedanod njih dvojice reče: "Uistinu ja, ja sam vidio (da)cijedim vino." A drugi reče: "Uistinu ja, ja samvidio (kako) na svojoj glavi nosim hljeb kojeg jejela ptica." (Rekoše): "Obavijesti nas o tumačenjutoga, uistinu, mi vidimo (da) si ti oddobročinitelja."

U isto vrijeme budu s njim zatvorena dva čovjeka. Jedan od njih dvojice reče: Noćas sam snio da tiještim grožđe. A ja sam, reče drugi, snio da na glavi nošah hljebova, koje ptice dolažahu kljuvati. — Protumači nam ove snove, jer mi tebe smatramo kao čovjeka puna vrline.

i slijedim vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu u obožavanju pridružujemo. To je iz Allahove darežljivosti prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi ne zahvaljuje."

i ispovijedam vjeru predak svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna.

I slijedim millet predaka svojih, Ibrahima iIshaka i Jakuba. Nije za nas da Allahu pridružujemoikakvu stvar. To je iz blagodati Allahove prema namai prema ljudima; međutim, većina ljudi ne zahvaljuje.

Ja ispovijedam vjeru svojih otaca, Avrama, Isaka i Jakova; mi Bogu ne pridružujemo nikakvu stvar. To dolazi od Božje milosti spram nas kao i spram svijeh ljudi; ali većina ljudi nije blagodarna.

Oni koje, mimo Njega, obožavate - samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da samo Njemu u ibadetu budete. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.

Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši, - Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.

Obožavate mimo Njega samo imena koja stenadjenuli vi i preci vaši - nije objavio Allah zanjih nikakav dokaz. Sud je samo Allahov. Naredio jeda obožavate jedino Njega. To je vjera prava,međutim, većina ljudi ne zna.

Oni koje vi obožavate pored Boga samo su prazna imena koja ste izmislili vi i vaši ocevi. Bog vam nije dao nikakva dokaza u potporu vaše vjere. Vrhovna vlast pripada samo Bogu; on vam naređuje da se ne klanjate drugomu Bogu osim njemu. Takova je istinska vjera, ali većina ljudi to ne zna.

A onome od njih dvojice za kojeg je znao da će spasen biti reče: "Spomeni me gospodaru svome!", ali šejtan učini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekoliko godina.

A onome od njih dvojice za koga je znao da će spasen biti reče: "Spomeni me gospodaru svome" - ali šejtan učini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine.

I reče onom od njih dvojice za kojeg je znaoda će on biti spašen: "Spomeni me kod gospodarasvog." Pa učini šejtan da on zaboravi spomengospodaru njegovom, te provede u tamnici nekolikogodina.

Po tom Josif reče onomu kojemu proricaše da će biti oslobođen, spomeni me svojemu gospodaru. Đavo učini, te on svojemu gospodaru zaboravi govoriti o Josifu, i Josif ostade u tamnici još nekoliko godina.

"Zbrkanih li snova!", rekoše oni, "mi snove ne znamo tumačiti."

"Zbrkanih li snova" - rekoše oni - "mi snove ne znamo tumačiti."

Rekoše: "Zbrka od snova! A nismo mi zatumačenje snova znalci."

To je samo gomila snova bez smisla i sveze; mi se ništa ne razumijevamo u tumačenju snova.

"Jusufe, o ti koji si uvijek iskren, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali."

"Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih, - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali."

"Jusufe! O iskreni! Objasni nam (san) o sedamkrava debelih (kako) ih jede sedam mršavih, i sedamklasova zelenih i drugih suhih, da bih se ja vratioljudima, da bi oni znali."

O Josife! istiniti čovječe, protumači nam, šta znače sedam pretilijeh krava koje pojedoše sedam mršavijeh krava, i sedam zelenijeh klasova i sedam suhih klasova, da bi, kad se vratim k onijem koji su me poslali, i oni znali to tumačenje.

Zatim će poslije doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostat će jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati.

jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati.

Zatim, doći će poslije toga sedam žestokih,(koje) će pojesti šta ste pripremili za njih, izuzevmalo šta ste sačuvali.

Po tom će doći sedam teških godina koje će potrošiti sve što, s obzirom na njih, budete ostavili na stranu, izuzimajući ono malo što budete pažljivo sačuvali.

I vladar reče: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik dođe, on reče: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: 'Šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale? Gospodar moj dobro zna spletke njihove!'"

I vladar reče: "Dovedite mi ga!" I kad Jusufu izaslanik dođe, on reče: "Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: "Šta je s onim ženama koje su svoje ruke porezale - Vlasnik moj dobro zna spletke njihove"

I reče vladar: "Dovedite mi ga!" Pa pošto muizaslanik dođe, (Jusuf) reče: "Vrati se gospodarusvom pa ga upitaj kakvo je stanje žena koje suposjekle ruke svoje. Uistinu, Gospodar moj je ospletki njihovoj Znalac."

Tada car reče: Dovedite mi toga čovjeka. Kad ulak dođe k Josifu, ovaj mu reče: Vrati se svojemu gospodaru, i upitaj ga šta su htjele raditi one žene koje su posjekle svoje prste. — Moj Gospod (Bog) savršeno zna njihove spletke.

To je zato da on zna da ga ja nisam tajno iznevjerila i da Allah ne da da se ostvare spletke izdajnika.

Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih.

To zato da zna da ga ja nisam izdao tajno, ida Allah ne vodi spletku izdajica.

Kad Josif sve to saznade, on reče: Onda neka moj prvašnji gospodar sazna sada da ga ja nijesam iznevjerio za vrijeme njegova odsustva. Bog ne daje dobar svršetak zlokovarstvima izdajničkim.

I velikaš reče: "Dovedite mi ga, uzet ću ga u svoju svitu", i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas utjecajan i od povjerenja biti."

I vladar reče: "Dovedite mi ga, uzeću ga u svoju svitu" - i pošto porazgovara s njim, reče mu: "Ti ćeš od danas kod nas uticajan i pouzdan biti."

I reče vladar: "Dovedite mi ga, izabraću gaza dušu svoju." Pa pošto je govorio s njim, reče:"Uistinu, ti si danas kod nas uticajan, pouzdan."

Car tada reče: Dovedite mi Josifa, ja ću ga uzeti u svoju ličnu službu. Pa pošto mu upravi nekoliko riječi, on mu reče: Još od danas ti ćeš biti uz nas, snabdjeven vlašću i našim povjerenjem.

I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji; boravio je ondje gdje je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne uništavamo nagradu onima koji dobra djela čine.

I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio: milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.

I tako učvrstismo Jusufa na Zemlji, stupao jepo njoj kud god je htio. Pogađamo milošću Našom kogahoćemo i ne uništavamo nagradu dobročinitelja.

Takvijem načinom smo mi učvrstili Josifa u toj zemlji; njemu je bilo ostavljeno da izabere gdje god hoće svoje stanište. Mi svoje milosti pružamo na koga god hoćemo, i ne dopuštamo da ugine nagrada ljudi koji čine dobro.

I dođoše braća Jusufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše.

I dođoše braća Jusufova i uđoše k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoše.

I dođoše braća Jusufova, te mu uđoše, pa ihprepozna, a oni njega ne prepoznaše.

Desi se da Josifova braća dođoše u Misir i iziđoše pred njega: on ih poznade; ali oni njega ne poznadoše.

Ako mi ga ne dovedete, nećete više od mene mjeru s namirnicama dobiti i blizu mi ne dolazite!"

Ako mi ga ne dovedete, nećete više od mene hrane dobiti i ne dolazite mi"

Pa ako mi ga ne dovedete, tad kod mene nećeza vas biti mjere, i ne približujte mi se."

Ako mi ga ne dovedete, neću vam više dati žita; bez njega se nemojte pred mene vraćati.

A Jusuf reče momcima svojim: "Stavite njihove stvari za koje su kupili namirnice u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet će se vratiti."

A Jusuf reče momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni će ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet će se vratiti."

I reče (Jusuf) momcima svojim: "Stavite robunjihovu u vreće njihove, da bi je oni prepoznali kadse vrate porodici svojoj, da bi se oni vratili."

Po tom Josif svojim ljudima reče: Metnite u njihov prtljag cijenu njihovog žita; može biti će je opaziti kad dođu svojem domu, i doći će da je vrate.

"Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?", reče on. "Ali, Allah je Čuvar najbolji i On je Najmilostiviji!"

"Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova?" - reče on. "Ali, Allah je najbolji čuvar i On je najmilovistiji"

Reče: "Zar da vam ga povjerim, osim kao štosam vam povjerio brata njegovog ranije? Pa Allah jeNajbolji u čuvanju i On je Najmilosrdniji odmilosrdnih."

Hoću li vam povjeriti ovoga kao što sam vam negda povjerio njegova brata (Josifa)? Bog je najbolji čuvar; on je najmilostiviji.

"Ja ga s vama neću poslati", reče, "dok se čvrsto Allahom ne zakunete da ćete mi ga doista vratiti, osim ako onemogućeni budete." I pošto mu se oni zakleše, on reče: "Allah je za ono što govorimo jamac!"

"Ja ga s vama neću poslati" - reče - "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ćete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate." I pošto mu se oni zakleše, on reče: "Allah je jamac za ono što smo utanačili!

(Ja´kub) reče: "Neću ga poslati s vama, dokmi ne date zavjet (u ime) Allaha, da ćete mi gasigurno dovesti, izuzev ako vi budete opkoljeni." Papošto mu dadoše zavjet svoj, reče: "Allah je nad onimšta govorimo, Jamac."

Ja ga neću pustiti da se s vama krene, reče Jakov, osim ako mi se pred Bogom zakunete, da ćete mi ga dovesti zdrava i čitava, ako vam se ne desi kakva krupna stvar. Kad mu to obećaše, Jakov uzviknu: Bog mi je zaloga vaših zakletavâ.

I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, uistinu, znanje imao, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.

I kad uđoše onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu pošteđeni onoga što im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila želja Jakubova, koju je izvršio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato što smo ga Mi naučili, ali većina ljudi ne zna.

I pošto uđoše kako im je naredio otac njihov,nije im pomoglo protiv Allaha ništa, izuzev žudnje uduši Jakubovoj, (koju) je zadovoljio; a uistinu, onje bio posjednik znanja za ono čemu smo ga naučili;međutim, većina ljudi ne zna.

Oni dakle uljegoše u grad vladajući se po naredbi svojega oca, ali ta obazrivost ne mogaše im biti ni od kakve koristi protivu Božje sudbine; jedino što zadovoljavaše želju Jakovljevu, koji im je bijaše preporučio. Među tijem Jakov vladaše znanjem kojemu ga mi naučismo; ali veći dio ljudi nemaju to znanje.

I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi pehar u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavanu, vi ste, doista, kradljivci!"

I pošto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu čašu u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavano, vi ste, doista, kradljivci!"

Pa pošto ih je snabdio potrepštinom njihovom,stavi pehar za piće u vreću brata svog, potom pozvamuezzin: "O karavano! Uistinu, vi ste kradljivci!"

Josif, snabdjevši ih potrebama, turi jedan pijaći pehar u prtljag svojega brata Beniamina; po tom po njegovoj naredbi glasnik vikne za njima: Oj putnici, zar ste vi lupeži?

"Izgubili smo vladarevu posudu", odgovoriše. "Ko je donese, dobit će tovar hrane koji kamila može ponijeti. Ja za to garantujem."

"Tražimo vladarevu čašu" - odgovoriše. - "Ko je donese, dobiće kamilin tovar hrane. Ja za to jamčim!"

Rekoše: "Zagubili smo pehar vladarev, a ko gadonese imaće on devin tovar, a ja sam tome jamac."

Mi tražimo, odgovori im se, carev pehar. Ko ga vrati dobiće u nagradu kamilni tovar žita; ja jamčim za to, reče glasnik.

"A kakva je takvome kazna ako budete lagali?", upitaše.

"A kakva mu je kazna ako ne govorite isitnu?" - upitaše.

Rekoše: "Pa šta je kazna za to, ako budetelažljivci?"

A, ako lažete, kakva da bude kazna onom koji to bude učinio? rekoše drugi.

I on poče s vrećama njihovim, prije vreće brata svoga, a onda izvadi pehar iz vreće brata svoga. Tako smo, eto, u Jusufovu korist varku napravili. On, po vladarevu zakonu, nije mogao uzeti kao roba brata svoga, izuzev da to Allah hoće. Mi uzdižemo na veće položaje onoga koga hoćemo. Sve znaniji od znanijeg ima, a Sveznajući je iznad svakog.

I on poče s vrećama njihovim, prije vreća brata svoga, a onda izvadi čašu iz vreće brata svoga. - Mi poučismo Jusufa da tako varku izvede. - On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim dopuštenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoćemo, a nad svakim znalcem ima još znaniji.

Tad poče s vrećama njihovim prije vreće bratasvog, zatim ga izvadi iz vreće brata svog. Tako smosplanili za Jusufa. Mogao je po zakonu vladarevomuzeti brata svog, jedino što je htio Allah.Uzvisujemo stepene kome hoćemo, a nad svakimposjednikom znanja je Znalac.

Josif poče prije tražiti po njihovijem vrećama no po vreći svojega brata, za tijem pehar izvuče iz vreće svojega brata. Mi Josifa naučismo toj prijevari; on po zakonu cara misirskoga, ne bi mogao uhvatiti svojega brata, osim ako bi to Bog htio. Mi podižemo stepen onoga kojega mi hoćemo. Ima neko učeniji od naučnjakâ.

"O velikašu", rekoše oni, "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi uistinu vidimo da si jedan od dobročinitelja."

"O upravniče," - rekoše oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si ti dobara čovjek."

Rekoše: "O vladaru! Uistinu, njegov otac jejako star, zato uzmi jednog od nas umjesto njega.Uistinu, mi te vidimo (jednim) od onih koji dobročine."

O gospodaru! rekoše oni tada, on ima oca stara, poštovanja vredna; mi bismo voljeli da jednoga od nas uzmeš na mjesto njega. Mi znamo da si ti velikodušan.

I pošto u njemu izgubiše svaku nadu da će brata spasiti, odvojiše se ustranu da se posavjetuju. "Zar ne znate", reče najstariji među njima, "da ste se svome ocu Allahom zakleli, a i da ste prije toga u vezi s Jusufom propust učinili?! Neću napustiti ovu zemlju dok mi to moj otac ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji."

I kad izgubiše svaku nadu, odvojiše se u stranu da se posavjetuju. "Zar ne znate" - reče najstariji među njima - "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Neću napustiti ovu zamlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji.

Pa pošto izgubiše nadu u njega, odvojiše seza dogovor. Najstariji od njih reče: "Zar ne znate daje vaš otac već uzeo od vas zavjet (u ime) Allaha?, ikako ste prije zanemarili Jusufa. Zato neću napustiti(ovu) zemlju dok mi ne dopusti otac moj ili mi Allahdosudi; a On je Najbolji od sudaca.

Kad izgubiše nadu u uspjeh svoje molbe, oni se izmakoše, da se posavjetuju. Najstariji od njih reče: Zar ne znate da je vaš otac dobio od vas obećanje dato pred Bogom? Zar se ne sjećate kakvo ste zločinstvo učinili prema Josifu? Ja neću ostaviti ovu zemlju dok mi to moj otac ne dopusti, ili dok mi Bog ne objavi svoju naredbu, jer je on najbolji sudija.

Pitaj naselje u kome smo boravili i karavan s kojim smo došli. Mi, zaista, govorimo istinu!

Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo došli. Mi zaista govorimo istinu!"

I pitaj grad - onaj u kojem smo bili - ikaravan s kojim smo putovali, a doista, mi istinugovorimo."

Izvijesti se u gradu u kojem bijasmo, i kod karavana s kojim smo došli, i uvjerićeš se da mi govorimo istinu.

I okrenu se od njih i reče: "O Jusufe, tugo moja!", i oči mu pobijelješe od jada, bio je vrlo potišten.

I okrenu se od njih i reče: "O Jusufe, tugo moja!" - a oči su mu bile pobjeljele od jada, bio je vrlo potišten.

I okrenu se od njih i reče: "O žalosti mojanad Jusufom!" A izbijelilo je oko njegovo od žalosti,pa se on savlađivao.

On se dakle odmače od njih i povika: Jaoh! O Josife! i njegove oči pobijeliše, od žalosti, i on bi tugom pritisnut.

"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a Allah mi je dao da znam ono što vi ne znate", reče on.

"Ja tugu svoju i jad svoj pred Allah iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate" - reče on.

Reče: "Samo se žalim za jad svoj i tugu svojuAllahu, a znam od Allaha ono šta ne znate.

Ja svoju ljubav i svoju tugu iznosim pred Boga, i ja o Bogu znam što vi ne znate.

I kad oni uđoše kod njega, rekoše: "O velikašu, i nas i porodicu našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah, doista, nagrađuje one koji milostinju udjeljuju."

I kad oni iziđoše pred Jusufa, rekoše: "O upravniče, i nas i čeljad našu pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrađuje one koji milostinju udjeljuju."

Pa pošto uđoše kod njega, rekoše: "O vladaru!Dotakla je nas i porodicu našu nevolja, donijeli smorobu beznačajnu. Pa napuni nam mjeru i daj namsadaku. Uistinu! Allah će nagraditi davaoce sadake."

Oni se vratiše u Misir i izišavši pred Josifa, rekoše mu: Gospodaru! jad je pritisnuo nas i našu porodicu; mi donijesmo samo malo novaca; ali daj nam pune mjerice, učini nam milostinju. Bog će nagraditi one koji daju milostinju.

"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?", povikaše oni. "Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; a ko god se uščuva i strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine."

"A da ti nisi, uistinu, Jusuf?" - povikaše oni. - "Da ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine."

Rekoše: "Jesi li uistinu ti, ti Jusuf?" Reče:"Ja sam Jusuf, a ovo je brat moj. Doista nas je Allahobdario. Uistinu, onaj ko se boji (Allaha) i strpi se- pa uistinu, Allah neće dati da propadne nagradadobročinitelja."

Da nijesi ti Josif? rekoše mu oni. — Jest, ja sam Josif, a ovaj je moj brat. Bog je bio dobar spram nas; jer ko se njega boji, a postojan je, srećan je, i Bog neće dopustiti da ugine nagrada čestitijeh.

"Danas vam neće biti ukora",reče, "Allah će vam oprostiti, On je najmilostiviji!"

"Ja vas sada neću koriti: - reče - "Allah će vam oprostiti, od milostivih On je najmilovistiji!

Reče: "Nema vam prijekora danas; vama ćeoprostiti Allah, a On je Najmilosrdniji odmilosrdnih.

Ja vam ovim neću činiti prijekorâ; Bog će vam oprostiti vaše prijestupe, jer je on najmilosrdniji.

I kad karavan napusti Misir, otac njihov reče: "Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam omatuhio."

I kada karavana napusti Misir, otac njihov reče: "Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio."

I pošto ode karavan, otac njihov reče:"Uistinu, ja nalazim miris Jusufov, makar smatrali dabuncam."

Kad se karavan krenu iz Misira, Jakov reče onijem koji bijahu oko njega: Ja osjećam miris Josifov; vi, može biti, mislite da sam ja u bunilu?

A kad glasonoša s radosnom vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh", reče, "da ja znam od Allaha ono što vi ne znate."

A kad glasonoša radosne vijesti dođe, on stavi košulju na lice njegovo i on progleda. "Zar vam ne rekoh: - reče - "da ja znam od Allaha ono što vi na znate."

Pa pošto dođe donosilac radosnih vijesti,baci je na lice njegovo, pa se povrati u onog kojividi. Reče: "Zar vam nisam rekao: ´Ja uistinu znam odAllaha ono šta ne znate?"

Kad glasonoša dođe sa srećnim glasom, on Josifovu dolamu vrže na lice Jakovljevo, i Jakovu se vid povrati.

"Zamolit ću Gospodara svoga da vam oprosti", odgovori on, "jer On je Oprostitelj grijeha, Milostivi."

"Zamoliću Gospodara svoga da vam oprosti" - odgovori on - "jer On prašta i On je milostiv."

Reče: "Tražiću vam oprost Gospodara svog.Uistinu! On je Oprosnik, Milosrdni."

Oče naš! rekoše njegovi sinovi, prosi u Boga naše oproštenje, jer smo mi sagriješili.

I on roditelje svoje postavi na prijesto i svi mu se nakloniše, pa on reče: "O oče moj, ovo je ostvarenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar moj ga je istinitim učinio. On je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao. Gospodar moj je, zaista, dobrostiv onome kome On hoće, i On je, zaista, Sveznajući i Mudri!

I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi pokloniše, pa on reče: "O oče moj, ovo je tumačenje moga sna nekadašnjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i braće moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoće, i On, zaista, sva zna i mudar je!

I podiže roditelje svoje na prijesto ipadoše njemu ničice, i reče: "O oče moj! Ovo jetumačenje snoviđenja mog od prije. Doista ga jeučinio Gospodar moj istinitim, i doista mi je učiniodobro kad me je izveo iz tamnice i doveo vas izpustinje, nakon što je šejtan posijao razdor izmeđumene i braće moje. Uistinu, Gospodar moj je fin komehoće. Uistinu On, On je Znalac, Mudri.

Kad Jakov, sa svojom porodicom, koja bijaše prispjela u Misir, dođe kod Josifa, on ih primi k sebi i reče im: Uđite u Misir, ako je to Bogu drago, i stanujte u ovoj zemlji oslobođeni svakoga straha.

Eto, to su neke vijesti iz onoga što je čulima nedokučivo i koje tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlučili, i kada su spletke smislili.

Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlučili, i kada su onako lukavi bili.

To je (nešto) od vijesti nevidljivog kojegobjavljujemo tebi. I nisi bio kod njih kad supripremali stvar svoju, a oni su spletkarili.

Gospode, ti si mi podario vlast i naučio me tumačenju događaja. Stvoritelju nebesa i zemlje, ti si moj zaštitnik na ovom svijetu i na drugom; daj mi da umrem pokoran tvojoj volji, i postavi me u broj čestitijeh.

Ti od njih ne tražiš nagradu za to, to je samo opomena svim svjetovima.

Ti od ovih ne tražiš nagradu za Kur´an, on je samo opomena svim svjetovima.

I ne tražiš od njih za to nikakvu nagradu.To je samo Opomena svjetovima.

Ti mi nećeš iskati plate za tu priču: to je priča koja je upravljena svijem.

Većina njih ne vjeruje u Allaha, osim tako što Mu druge pridružuju.

Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.

A većina njih ne vjeruje u Allaha, izuzevkao mušrici.

Veći dio ne vjeruje u Boga, dok ne miješa sa njegovom vjerom vjeru u idole.

Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je Uzvišen Allah, ja nisam od onih koji Mu druge pridružuju."

Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim."

Reci: "Ovo je put moj: pozivam Allahu sauvidom, ja i ko me slijedi. I slava neka je Allahu; anisam ja od mušrika."

Reci im: Evo moje staze, ja vas zovem Bogu, opirući se na očevidni dokaz. Ja i onaj koji za mnom pođe, slava Bogu! mi nijesmo neznabošci.

I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da će ih za lašce proglasiti, pomoć Naša bi im došla. Spasili bismo one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla ljude prestupnike.

I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod nevjernički!

Dok, kad su očajavali poslanici i mislili daće oni doista biti negirani, došla bi im pomoć Naša,pa bi bio spasen onaj koga smo htjeli. I neće bitivraćena sila Naša od naroda prestupnika.

Kad najzad naši apostoli izgubiše nadu u uspjeh svojih naprezanja, kad ljudi mnidijahu da oni lažu, naša pomoć ne izostade apostolima; mi izbavljamo one koje mi hoćemo, i naša osveta ne može biti otklonjena od glava zlikovacâ.